stelas99

Pitam se
          	Podrazumijeva li se samo po sebi
          	Biti usamljen subotom navečer
          	
          	I je li u redu i očekivano
          	Prestati s onim što te čini (o)sobom čim pronađeš nešto
          	Što ostavlja sličan osjećaj ekstaze nakon
          	Što završi
          	Ili te učini čovjekom voljenim bićem 
          	I onda razruši
          	Pa više nemaš ni što si imao prije
          	A sve ono što si mogao imati probuši rupu unutar tebe
          	U koju cijedi otpadne vode jedne ljubavi iz zbilje
          	
          	Nestanu li te riječi koje su prije svakodnevno tekle
          	Samo na određen period
          	Ili se rasprše u bespovratan mrak
          	
          	I s kime se može pričati o tome
          	A da je besplatno
          	I ne u nekoj sterilnoj sobi s umjetnim biljkama
          	Okruglim foteljama koje se vrte i tepihićem
          	I stolom između vas 
          	Već onako
          	Uz kavu i cigaretu
          	Na terasi
          	Uz mjesečinu
          	Tango
          	Riječima
          	
          	Ima li još takvih prijatelja
          	Ili ih je sve
          	Progutala glad
          	

lucegreen7

@stelas99 wooow ✨ snažno, iskreno i lijepo
Reply

otisla

prelepo
Reply

stelas99

Pitam se
          Podrazumijeva li se samo po sebi
          Biti usamljen subotom navečer
          
          I je li u redu i očekivano
          Prestati s onim što te čini (o)sobom čim pronađeš nešto
          Što ostavlja sličan osjećaj ekstaze nakon
          Što završi
          Ili te učini čovjekom voljenim bićem 
          I onda razruši
          Pa više nemaš ni što si imao prije
          A sve ono što si mogao imati probuši rupu unutar tebe
          U koju cijedi otpadne vode jedne ljubavi iz zbilje
          
          Nestanu li te riječi koje su prije svakodnevno tekle
          Samo na određen period
          Ili se rasprše u bespovratan mrak
          
          I s kime se može pričati o tome
          A da je besplatno
          I ne u nekoj sterilnoj sobi s umjetnim biljkama
          Okruglim foteljama koje se vrte i tepihićem
          I stolom između vas 
          Već onako
          Uz kavu i cigaretu
          Na terasi
          Uz mjesečinu
          Tango
          Riječima
          
          Ima li još takvih prijatelja
          Ili ih je sve
          Progutala glad
          

lucegreen7

@stelas99 wooow ✨ snažno, iskreno i lijepo
Reply

otisla

prelepo
Reply

stelas99

voljela bih kada bih barem na dan uspjela biti
          neusamljena
          24 sata da prođu u sreći što postojim i dišem i čovjek sam, jedinka na ovom ludome svijetu
          koja osjeća, koja upija
          svaki podražaj je novi mali treptaj stvarnosti
          što se razvlači po mojim bedrima
          istina, voljela bih da mi sada ljubi bedra
          to bi vjerojatno i riješilo problem
          kao nebrojeno puta
          ali svejedno, žudim da dočekam taj jedan dan
          u kojem neću čekati da prođe
          cijeli život
          
          misli koje prolaze kroz glavu kad sam sama ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju
          kako ti samo tako dođe na um da si presudiš jednom za svagda a imaš sve
          i ova kvrga koja boli na dodir i dalje viče
          imaš sutra, iskoristi ga
          a tebi se jebeno ne da iz kreveta van
          
          okrivit ćeš kišu to je u redu reći će ti oni koji te vole
          a neće znati da ponekad pomisliš radije da ih nema da nikoga ne povrijeđuješ opetovano
          iz dana u dan, iz sata u sat uništavaš odnose koji te drže na površini
          
          i misliš da se krećeš zapravo stagniraš u mjestu i pokopavaš se, a za svaki korak naprijed unatrag napraviš barem dva
          
          a voljela bih zaista samo na jedan dan kada bih uspjela biti
          
          Neusamljena

stelas99

Kako nas život uvijek iznenadi i kad pomislimo da smo sami u svojim borbama sjeti nas da samo trebamo malo pogledati oko sebe i naći ćemo podršku najbliže sebi. 
          Ne tjerajte od sebe ljude koji vas vole samo jer vas je strah da će vas napustiti ako pokažete da ste slomljeni!!! Priznati da ste loše nikada nije odraz slabosti već hrabrosti da se s tim suočite i pobijedite to i dok pišem ovo učim se vjerovati u svaku riječ! 
          Nitko ne može sam, nitko ne treba sam, ne sramite se reći da ste pali i da vam je teško, to je samo dokaz da ste ljudi. Padate, plačete, ne spavate, nosite sa sobom terete prošlosti i probleme sadašnjosti, ali opet ustajete, borite se, živite... i dok dišete i ne odustajete tu ste i izborit ćete se sa čim god da se borite, jer za sve postoji rješenje i sve prolazi, s vremenom postane lakše koliko god se sad čini teško ili beznadno ili nemoguće! Vjerujte u sebe i dopustite da vas najbliži pridrže jer svima nam u teškim trenucima treba oslonac.
          I još jedna stvar, nikada, nikada, nikada se ne sramite potražiti pomoć, iako ste skeptični, iako vas je strah, iz toga samo može izaći ponajprije olakšanje, a s vremenom i pozitivna promjena!