Prologue

Hladne glave,hladnog duha,
pa tako i srca nemarno je činio točno ono što je naumio,točno ono što je smatrao ispravnim,bez obzira na poslijedice.

A ona,lijevala je suze,jecala,preklinjala i molila,no on, je nastavio,samo je nastavio činiti ono što je zacrtao,još prvog puta,prvog puta kad je ugledao samo njezino vitko tijelo,dugu crnu kosu,mračan,ali privlačan pogled,pune usne i neodoljiv osmijeh.

Nije oklijevao niti posustajao, točno je činio ono što je u svojoj glavi skrojio, bez obzira što je duboko u sebi znao,

znao da joj je uništio život...