Prolog

* POSLANO IZDAVAČU *

''Kao dim si , Adriane - poušavam te uhvatiti ali svaki put se rasplineš. Možda sam zato i zavoljela toliko cigarete. Podsjećaju me na tebe, na tvoje prazno lice iza zavjese dima kada ga uvučeš, na oči koje toliko volim i pokušavam shvatiti ali su ocean koji je toliko dubok da, ako riskiram previše zaroniti, riskiram da će me pritisak zdrobiti...''

Šta da vam kažem osim:
Jedan slučajan pogled.
Dvije nespojive duše žedne jedna druge.
Jedno krivo vrijeme.
Jedno izrečeno ''Sad i zauvijek'' u krivo vrijeme.
Ja. Ona. Mi. Vi.
Oštećeni.